Patlidžan

Patlidžan se uzgaja na površinama manjim od onih za paradajz i papriku. U zemljama Afrike i Azije, kao i na Mediteranu smatra se kao korisno povrće i nazivaju ga mesom jer je bogato biljnim bjelančevinama, male je kalorične vrijednosti. Na tržište dospijeva od maja do novembra, može se uzgajati na otvorenom polju i u zaštićenim prostorima (staklenici i plastenici).

Pripada porodici Solonaceae. Patlidžan ima vretenast slabo razvijen korijenov sistem koji se pruža u dubinu do 80 cm. Stablo je grmoliko, razgranato, visoko od 40-100 cm već prema sorti. Listovi su naizmjenično raspoređeni. Cvjetovi izbijaju pojedinačno ili u grupi i svijetlo ljubičaste su boje ili bijeli. Oprašivanje je autogamno (samooprašivanje). Vegetacijski period od nicanja do berbe traje 100-130 dana.

Agroekološki uvjeti

Temperatura

Sjeme klija na temperaturi iznad 13-14 ºC, a najpogodnije su temperature za rast i razvoj između 16-18 ºC. Ako je proizvodnja u zaštićenom prostoru, za uzgoj patlidžana potrebne su temperature od 16-20 ºC. Zbog ovih osobina proizvodi se iz rasada, a sadi se tek kad se tlo ugrije na 18-21 ºC. Ako su temperature niske, ispod 15 ºC, ili previsoke, iznad 36 ºC, uz nedostatak ili višak vlage u tlu, dolazi do odbacivanja cvjetova, pupova i već zametnutih plodova.

Tlo

Korijen se brzo razvija, uglavnom u površinskom sloju tla. Tlo za patlidžan treba biti bogato organskim tvarima, duboko, plodno, toplo, neutralne do slabo kisele reakcije. Uzastopnim uzgojem na istim površinama daje slabije rezultate. U plodoredu dolazi na prvo mjesto jer se gnoji stajskim gnojem.

Voda

Zahtjevi za vlagom u tlu također su veliki. Na nedostatak vlage biljka je posebno osjetljiva u razdoblju cvatnje. Zbog suše u tom razdoblju mogu početi opadati cvjetovi. Postupak natapanja sličan je kao kod paprike. Nasad patlidžana natapa se svakih 10 dana s 30-40 l vode/m2, ovisno o rasporedu i količini padavina. Nakon svakog natapanja potrebna je međuredna obrada tla kako bi se sačuvala potrebna vlaga.

Agrotehničke mjere

Plodored

Kao prethodne kulture nepogodne su vrste iz familije Solanaceae rajčica, paprika, krompir), a kao pretkulture dobre su salata, rotkvica, mladi luk.

Obrada tla i gnojidba

Tlo treba pripremiti isto kao  za paradajz i papriku. Ore se u jesen na 30-50 cm dubine, i unosi se stajski gnoj u količini  40-50 t/ha, ovisno o tlu. Ako su tla siromašna organskim tvarima, ili u posljednje 2-3 godine nisu gnojena stajskim gnojem, dodaju se veće količine stajskog gnoja, i obratno. Dio stajskog gnoja može se dodati u proljeće, kod pripreme tla za sadnju.

U rano proljeće se vrši obrada tla, pa se prilikom toga unose se potrebna mineralna gnojiva. U tlo je potrebno unijeti ukupno 120-160 kg N, 90-100 kg P2O5 i 150-200 kg K2O/ha. Od ove količine treba ostaviti 1/3 za prihranjivanje koje se izvodi 20-25 dana poslije sadnje, zatim u vrijeme masovne cvatnje. Od gnojiva se koriste NPK 7:14:21, 8:16:24 i sl. U pripremi za sadnju (700-800 kg/ha) i KAN, ili 20:8:5 za prihranjivanje (ukupno 200-300 kg/ha).

Izbor sorte

Sorte patlidžana razlikuju se po obliku ploda koji može biti dugog cilindričnog, okruglo-jajolikog i izduženo-kruškastog oblika. Boja vanjske pokožice ploda promjenljiva je i može biti tamnoljubičasta s jakim sjajem, tamnoljubičasta, bez sjaja, i crvenkastoljubičasta s jakim sjajem. Po veličini mogu biti sitni i krupni plodovi (od 50-1000 g).

Sjetva i sadnja

Patlidžan se uzgaja iz presadnica, a sije se u tople lijehe i plastenike za ranu proizvodnju na otvorenom. Veličina lonca u koji se pikira treba biti 8-10 cm promjera jer se u protivnom, dobije slabiji rasad koji, onda, i u polju daje niži prinos. Patlidžan je u rasadu osjetljiv na promjene temperature, više nego ostale vrste povrća. Ako su noćne temperature 10-11ºC, dolazi do deformacije cvjetova, plodovi se slabo zameću, i ako se razvijaju, deformirani su i neujednačene boje. Pred sadnju rasad ne treba zasušivati, kao kod drugih kultura jer patlidžan to ne podnosi. Za 250 kvalitetnih sadnica potreban je 1g sjemena.

Biljke se presađuju kada prestane opasnost od mraza. Razmak sadnje je 70-80 cm između redova, a u redu 40-50 cm. Nakon sadnje, biljke se dobro zaliju (1-1,5 l vode na svaku biljku) i ostave tako oko 20 dana jer proces ukorjenjivanja teče vrlo sporo.         

Njega nasada

Od specifičnih mjera njege, kod patlidžana se može provoditi orezivanje i prikraćivanje vrhova, naročito u uvjetima kratke vegetacije. Vrh se prikrati kad biljka razvije 5-6 plodova, a grančice koje ne nose cvijet odstranjuju se, čime se ubrzava zrioba plodova.

U Italiji, u južnom dijelu, vrši se zelena rezidba kojom se osigurava regeneracija biljke, pa biljke daju još jedan urod. Ova rezidba obavlja se krajem augusta, kad biljka već počinje slabiti i davati sitne plodove, i to tako da se orežu sve suvišne grane, listovi, cvjetovi, a ostavi se samo nekoliko dobrih zdravih grana. Tada se biljke prihrane NPK gnojivima (200 kg/ha) i vrši se navodnjavanje, što osigurava dobar prinos krajem novembra.

Berba

Beru se plodovi koji pokazuju karakteristične znakove zrelosti uzgajane sorte: oblik, veličinu, boju i sjaj. Tržište najviše traži plodove srednje krupnoće od 250-350 g. Berba se obavlja makazama da se ne otkinu ili oštete grane. Prispijevanje ranih usjeva u grijanim i povremeno grijanim zaštićenim prostorima počinje već u mjesecu junu, a berba traje sve do novembra. Prinosi su različiti i kreću se od 30-60 t/ha.

Izvori:

• prof.dr.sc. N.Parađiković i suradnici; Osnove proizvodnje povrća; Koprivnica, 2011.
• Burza voća i povrća