Paradajz

Paradajz je jednogodišnja biljka iz porodice Solonaceae. Uzgaja se u plastenicima, staklenicima i na polju. Dijeli se na srednje ranu i kasnu. Ima dobro razvijen vretenast korijen s puno bočnih žila, a glavni korijen prodire u tlo do 1,5 m dubine. Najveća masa korijenovog sistema razvija se do dubine od 40-50 cm što ovisi o kvalitetu tla. Biljka isto tako stvara i adventivno korijenje. Stablo je zeljasto, razgranato, a visina se kreće od 0,5-3 m što ovisi o uzgoju. Svi zeleni djelovi biljke obrasli su dlačicama, a cvjetovi su skupljeni u grozd. Boja cvjeta je žuta. Oprašuje se uglavnom autogamno (samooprašivanje), ali u savremenoj proizvodnji u zaštićenom prostoru oprašivanje potiće čovjek.

Agroekološki uvjeti

Temperatura

Minimalna temperatura za klijanje sjemena je 10 ºC, a klijanje traje 8-23 dana. Optimalna temperatura za klijanje je 22-25 ºC, a za rast i razvoj sve do plodonošenja potrebna je temperatura od 18-22 ºC. Najpovoljnija relativna vlaga zraka je između 55-65 %.

Svjetlost

Paradajz za rast i razvoj traži dosta svjetlosti. Tokom jeseni i zime imamo nepovoljne uvjete za uzgoj paradajza u zaštićenim prostorima. Dužina dana za cvjetanje i zametanje plodova iznosi 8-10 sati, što se u kontinentalnim središnjim uvjetima postiže već u februaru i traje sve do oktobra.

Voda

Paradajz se svrstava u usjeve sa srednjim zahtjevima za vodom. Kritično je razdoblje za vlagu vrijeme cvatnje i zametanja plodova, što traje 1-2 mjeseca. Za normalan rast i razvoj paradajz traži umjerenu vlažnost zemljišta i zraka (60-70 % PVK i 50-60 % relativne vlažnosti zraka). (PVK – Poljski vodni kapacitet)

Tlo

Tlo za uzgoj paradajza mora biti rahlo, dobre strukture, plodno, neutralno ili slabo kisele reakcije pH 6,0-6,5. Treba izbjegavati tla koja sadržavaju puno gline jer u tim uvjetima ne može se dobro razvijati korijenov sistem. Isto tako je važno da tlo na kojem se uzgaja paradajz ne smije imati visok nivo podzemnih voda.

Agrotehničke mjere

Plodored

U plodoredu, paradajz za prethodnu kulturu zahtijeva salatu, zelje, mladi luk, rotkvicu i sl., a nikada ne treba uzgajati iza kultura iz porodica Solanaceae (paprika, patlidžan, krompir).

Obrada tla

Tlo za paradajz treba u jesen duboko preorati (30-35 cm). Pred sadnju se tlo 1-2 puta obradi frezom. Na izravnano tlo unose se herbicidi. U posljednje  vrijeme sve je više  prisutan uzgoj na crnoj foliji, a ispod folije je sistem za navodnjavanje, kap po kap, pa se na taj način izbjegava primjena herbicida.

Gnojidba

Zbog velikih potreba za kalijem za vrijeme rasta i sazrijevanja ploda paradajz većinom osjetljivo reaguje na manjak K. Tada plodovi prema peteljci ostaju zeleni (tamo ne sazriju), kao i žuto-ljubičasta pigmentacija unutar mreže žilica i rubova od vrha donjih listova. Kalij se treba unositi u većim količinama, u obliku oksida, u omjeru od 1:2,5-3 N:K.

Stajski gnoj se dodaje u količini  40-60 t/ha. Koristi se zreli stajski gnoj koji se nakon rasipanja odmah unosi u tlo, obično pred oranje. Za gnojidbu paradajza koriste se razne kombinacije NPK mineralnih hraniva (s omjerom hraniva 7:14:21 ili 10:30:20) u količini  300-400 kg/ha. Za prihranjivanje se najčešće koristi KAN, u količini  200-300 kg/ha, ali je najbolje za prihranjivanje koristiti NPK gnojiva u obliku kristalonske formulacije koja je pristupačna biljci. Prihranjivanje se obavlja 2-3 puta, i to u vrijeme cvatnje i zametanja prvih plodova i u vrijeme zriobe prvih plodova.

Kod uzgoja u zaštićenom prostoru ima nekoliko mogućnosti prihrana, ali svaka se bazira na osnovu analize tla i preporuci stručnjaka. Najčešća prihrana je metodom kap po kap.

Sjetva i sadnja

Paradajz se proizvodi iz rasada i direktnom sjetvom. Za ranu poljsku proizvodnju sjetva sjemena za proizvodnju rasada počinje u južnim toplijim područjima oko 10. januara, a za srednje ranu oko 15. februara. U sjevernim i sjeveroistočnim područjima BiH sa nešto hladnijom klimom sjetva za ranu proizvodnju počinje oko 20. februara, a za kasniju početkom marta pa sve do 10. aprila, što ovisi i o sorti koju sijemo. Direktna sjetva na otvorenom, za proizvodnju industrijskog paradajza, počinje polovinom aprila i  traje do 10. maja i obavlja se na gredicama. Koriste se precizne sijaćice koje imaju ulagače za gnojiva i herbicide. Dubina je sjetve 2-3 cm, a na gredicu se siju 2 reda razmaka 30 cm, a razmak je  kućica u redu 25-30 cm.

Može se sijati direktno u lončanice, tresetne kocke, lijehe ili u plastične saće. Direktna sjetva zahtijeva veći grijani prostor. Bez obzira na to gdje se sjetva obavlja, dubina zemljišnog supstrata treba biti 15 cm. Koriste se razne kombinacije zrelog stajskog gnoja, zemlje i pijeska, zatim gotove hranjive smjese (Klasmann supstrat ili Brill supstrat).

Prije sjetve, smjesa se zbije daskom. Ako se sije u redove, razmak redova je 4-5 cm, dubina sjetve je 1,5-2 mm, a razmak od sjemenke do sjemenke je 2 cm. Ovako se dobiju čvrste i neizdužene sadnice. Nakon sjetve sjeme se pokrije hranjivom smjesom debljne 2 cm, zatim se malo zbije i dobro zalije.

Veliki proizvođači rasada obično nakon sjetve i zalijevanja, pokriju lijehu prozirnom plastikom ili novinama da bi se održala povoljna vlaga. Taj se pokrov drži do pojave prvih znakova nicanja. Tako se štedi u radnoj snazi potrebnoj za obavljanje zalijevanja, a omogućuje se ravnomjerna vlaga u rasadu.

Rasad paradajza za ranu proizvodnju, kao i za proizvodnju za plastenike, pikira se (presađuje) kad razvije 1-2 prava lista, (obično 20 dana nakon sjetve), u plastične lonce promjera 10 cm, tresetne kocke 10x10 cm. Nakon što se pikirani rasad razvije, treba razmicati lonce ili kocke, kako bi biljke imale dovoljno prostora za svoj rast i razvoj.

Sadnja paradajza obavlja se kad biljke formiraju 5-6 listova, pa sve dok se na njima pojave začeci prvih cvjetnih grančica (što se postiže za 40-60 dana od nicanja). Nepikirani se rasad dan prije sadnje obilno zalije da bi se lakše čupao, a rasad u loncima ili kockicama posljednja se 2-3 dana ne zalijeva, da bi se lakše vadio i da zemlja sa žila ne bi ispadala. Pred iznošenje, rasad se poprska jednim od fungicida na bazi bakra.

Kao potporanj za uzgoj paradajza na okućnicama se najčešće koriste drveni kolci, dok su u plastenicima i staklenicima najpraktičniji plastificirani konopci obješeni o krovnu konstrukciju. U vrtinm centrima se mogu nabaviti i spiralni potpornji za paradajz izrađeni od metala uz koje se biljka lako vodi u vis. Sve je popularniji uzgoj u kontrolisanm uvjetima poput staklenika i plastenika gdje se uzgajaju razni hibridi ove kulture. Neke od najzasupljenijih hibrida za uzgoj u plasteniku u BiH su hibridi:  Belle F1, Arleta F1, Optima F1, Monrof  F1 i Lustro F1.

Vrijeme sadnje zavisi od regije proizvodnje. Tako u toplijim južnijim krajevima sadnja počinje već krajem marta za ranu proizvodnju na otvorenom, a u hladnijim krajevima sadnja počinje sredinom aprila do početka maja. Industrijski paradajz sadi se od 10-15 maja.

Rani paradajz sadi se na razmak 70 x 35 cm (41000 biljaka/ha). Srednje rani i kasni paradajz sadi se na razmak 80 x 40 cm. U plastenicima i staklenicima sadi se na razmak 70 x 50 cm.

Što se tiče navodnjavanja, od formiranja plodova, pa sve do berbe i tokom berbe, paradajzu je dovoljno 25-30 l/m2 ili 3 l/min po jednoj dužini, ako se vrši navodnjavanje kišenjem. Normalno da su u zimskom uzgoju potrebe biljke za vlagom u tlu manje, ali  u ljetnom uzgoju na otvorenom potrebno je jednom sedmičmo dodati 40-50 l vode/m2.

Idealni je sistem navodnjavanja kap po kap ili primjena perforiranih plastičnih cijevi koje već prema određenom pritisku pumpe doziraju vodu pokraj biljke. Idealno zalijevanje je ono u ranim jutarnjim satima jer su biljke i tlo u to vrijeme najhladniji, što je posebno važno u ljetnim mjesecima. Ovo je jednako važno i za proizvodnju paradajza u zaštićenom prostoru.

Njega nasada

Pinciranje (zakidanje zaperaka) - Paradajz raste tako da se mladi izbojci (tzv. zaperci) stvaraju u pazušcima listova. Kad bismo pustili biljku da se slobodno razvija, poprimila bi zamršen grmolik izgled. Zbog slabije prozračenosti porasla bi opasnost od razvoja gljivičnih bolesti, a i plodovi bi bili manji i slabijeg kvaliteta jer bi kroz guštik izbojaka i listova sunce do njih teže prodiralo pa bi oni zbog toga neravnomjerno sazrijevali. Da bi se spriječilo da do toga dođe zaperci se otkidaju dok su još mali, tj. ne veći od 5 do 8 cm i to najmanje jednom sedmično. Ako vam je neki zaperak promaknuo i naraste, više ga nemojte trgati, nego mu samo otkinite vrh.

Dekaptacija (zakidanje vrhova) - obavlja se nakon što je biljka razvila 4-6 cvjetnih grančica ili etaža (i do 14 etaža) da bi se ubrzala zrioba.

Skidanje donjeg lišća - uklanja se donje lišće koje stari i uvija se, a počinje se nakon što su prvi plodovi sazreli ili postigli veličinu karakterističnu za sortu. Ovo je važno zbog boljeg provjetravanja usjeva. Naročito se provodi u plastenicima i staklenicima. Nakon skidanja lišća (koje mora biti postepeno, 1-2 lista u jednom prohodu) obavezno je prskanje fungicidima, radi zaštite rana od napada uzročnika bolesti.

Oplodnja - produktivnija je u doba oblačnog vremena s visokom relativnom vlažnosti zraka (sprečava oslobađanje polena) obavlja se mehanizovanim i hemijskim putem. Mehanizovanim putem, upotrebom vibratora ili potresanjem gornjih žica za koje su biljke pričvršćene, vršimo oslobađanje polena koji na taj način lahko oplodi tučak u cvijetu. Ovaj postupak izvodi se u prijepodnevnim satima kada je relativna vlaga niža. Hemijska sredstva, fitohormoni ili stimulatori rasta također pomažu oplodnju. Ovim sredstvima tretiraju se prve 2-3 cvjetne grančice, bilo da se prskaju ili potapaju u rastvor ovih sredstava. Ova se mjera također obavlja u jutarnjim satima.

Berba

Berba je gotovo uvijek 90-120 dana od sadnje. Kod sadnje rane i srednje rane proizvodnje berba traje od početka mjeseca jula pa do novembra. Za svježe tržište, ovisno o udaljenosti tržišta, određuje se trenutak berbe. Tako, za udaljeno tržište, gdje transport traje 1-2 dana, berba se obavlja kada se na plodovima pojavi ružičasta boja. Potpuno crven i zreo paradajz bere se, ako se želi plasirati na mjesnom tržištu. U početku se bere rijetko (svakih 6-7 dana), a kasnije češće (svaka 2-3 dana), a u staklenicima se berba vrši svaki dan. Rane sorte tokom juna i jula daju 70 % od ukupnog prinosa.

Berba industrijskog paradajza iz direktne sjetve počinje kad je oko 70-75 % plodova zrelo, a kasnije se zrelost povećava za oko 5 % za svaki dan pri normalnim temperaturama. Za berbu industrijskog paradajza koriste se kombajni, koji imaju veliki dnevni učinak (1-1,5 ha), u plastenicima i staklenicima to se radi ručno.

Paradajz može naknadno sazrijevati, pa se zeleni plodovi, ubrani prije mraza i neoštećeni, koriste u industriji za kiseljenje. Paradajz se pakira u drvene letvarice, holandeze i u kartonske kutije čije su stranice obložene  parafinom da sačuvaju svježinu pa se tako transportuju.

Hidroponski uzgoj paradajza

Hidroponska proizvodnja odvija se u grijanom i povremeno grijanom zaštićenom prostoru (staklenici ili plastenici), što znači da je proizvodnja moguća tokom cijele godine u vertikalnom uzgoju s 20-34 etaža plodova. Hidroponi su zaštićeni pojedinačni prostori u kojima se biljke uzgajaju bez tla, sa ili bez inertnih supstrata (kocke ili ploče kamene vune, drvena piljevina, perlit, vlakna kokosova oraha, zobene ili rižine pljevice ili njihove kombinacije).

Presadnice se proizvedu u čepovima kamene vune pa se u fazi dva prava lista biljke presađuju u kontejnere s kokosovim vlaknom (promjer 8 cm), a isti se ulaže u ploču čiji je sadržaj vlakno kokosova oraha ili sve u kamenu vunu.

Opskrba hranjivom otopinom odgovarajućeg sastava makro- i mikorelemenata periodički se tokom dana 12-24 puta osigurava sistemom kapanja pomoću mikroprocesora i pogonskih kompjutora.

Izvori:

• prof.dr.sc. N.Parađiković i suradnici; Osnove proizvodnje povrća; Koprivnica, 2011.
• Burza voća i povrća
• Centar za ruralni razvoj i poljoprivredu CRRP – Škola povrtlarstva 2008./09.