Često se može vidjeti na otvorenim, poljoprivrednim površinama, uključujući usjeve i pašnjake. Upravo te površine preferira zbog obilja glista, koje su njen glavni plijen.
Poljoprivrednik može biti sretan ako na svojoj zemlji vidi šumsku šljuku, piše Agroinform. Pozivajući se na istraživanja Mađarskog univerziteta za agrarne i biološke nauke (MATE), istaknuto je kako šljuke češće posjećuju polja s većom gustoćom glista.
Ova ptica, prepoznatljiva po smeđkasto-žutim šarama na perju koje joj omogućuju kamuflažu, teška je svega 300 grama i prirodno nastanjuje šume i grmlje umjerene klime. Ipak, često se može vidjeti na otvorenim, poljoprivrednim površinama, uključujući usjeve i pašnjake. Upravo te površine preferira zbog obilja glista, koje su njen glavni plijen.
Zanimljivo je da, iako naziv sugerira da je šumska ptica, šljuka redovno posjećuje pašnjake i travnjake noću, zbog veće prisutnosti plijena.
Koristeći podatke GPS praćenja dviju obilježenih šljuka i neposredne opažanja, mađarski istraživači su analizirali obrasce prisutnosti ptica tokom proljeća i jeseni. Ti obrasci su zatim upoređeni s preciznim uzorcima tla prikupljenim na terenu i brojem glista.
Rezultati su pokazali da šljuke biraju svoja prehrambena staništa na više prostorno-vremenskih nivoa, kako između polja, tako i unutar njih. Budući da su gustoća glista i parametri tla dobri indikatori prehrambenih staništa šljuke, mjerenje ovih varijabli, barem u grubim okvirima, može pomoći u identifikaciji i planiranju upravljanja važnim staništima za ovu vrstu.
Riječ je o više nego cijenjenoj pernatoj divljači, a sam lov je jedan od najatraktivnijih uopšte. U našoj zemlji, šljukama se mnogo više pažnje posvećuje tokom jesenje seobe, odnosno lova, posebno u Hercegovini, gdje je ova vrsta tokom seobe i najčešća, navedeno je u naučnom časopisu "Naše šume", kojeg izdaje Udruženje inženjera i tehničara šumarstva Federacije Bosne i Hercegovine - Šumarsko udruženje FBiH.
Tokom istraživanja u BiH, šljuke su registrirane na ukupno 34 lokaliteta, a nalazi su potvrđeni na njih 26.
Njihova gnjezdilišta su zabilježena na nadmorskim visinama od 920 - 1200 mnv. Potvrđeni lokaliteti gniježđenja, skoro isključivo se nalaze u četinarskim šumama, odnosno sastojinama smrče, smrče i jele, a u manjem broju u sastojinama bukve i jele sa smrčom. Jedno gnjezdilište registrirano je i u sastojinama Pančićeve omorike.
Na našim prostorima u preletu je dva puta, u proljeće i u jesen kada se sa sjevera seli u južne krajeve, a rezultati iz BiH su potvrdili su da šumska šljuka nikako nije povremena gnjezdarica niti je "iščezla" iz Bosne i Hercegovine.
Ptica je nezgrapnog tijela, a karakteriše je dug, prav i savitljiv kljun. U krilnom perju, na vanjskoj strani, ima po jedno pero sabljastog oblika, koje lovci koriste za ukras na šeširu. U njenoj ishrani dominira hrana životinjskog porekla, najčešće se hrani kišnim glistama i larvama insekata, koje nalazi na tlu.
Prije nego se "posluži gozbom", tapkanjem nogama i krilima poplaši potencijalni plijen i zahvaljujući odličnom sluhu, razgrće stelju ili kljunom sondira humus. Biljna hrana je rijetko prisutna u ishrani šumske šljuke.
Tagovi
Autorica