Vjeverica u vjerovanjima: Nosi dobre vijesti, simbol je rada i dobrog planiranja

Vjeverica (Sciurus) je mali sisar iz porodice glodara. Teška do 400 grama, duga oko 45 centimetara, zajedno sa raskošnim dugim repom, obraslim čvrstim dlakama, koji životinji služi kao kormilo prilikom penjanja i silaženja niz stabla, a naročito kad izvodi skokove duge po nekoliko metara sa drveta na drvo.

Ova ljupka životinjica ima snažne sjekutiće koji stalno rastu, pa je, da bi ih istrošila, prinuđena da stalno gricka i glođe. Živi na visokom drveću i potpuno je prilagođena životu u krošnjama. Snažne kandže omogućavaju joj da se penje i spušta niz grane i stabla munjevitom brzinom.

Oglašava se prijatnim zvukom koji podsjeća na vrlo brz ljudski govor ili na cvrkut. Pravi loptasta gnijezda u šupljim deblima. Omiljeno stanište su joj sjenovite šume hrasta, bukve, jele i bora, ali može da se nađe i u krajevima sa sasvim drugim vrstama drveća.

Ostave po šumi

Hrani se sjemenkama, plodovima, pojest će i jaja manjih ptica, ali najviše voli žir, lješnik i orahe. Osim gnijezda, pravi i ostave po cijeloj šumi, pa se zimi gosti sa porodicom i prijateljima, pošto ne spava zimski san.

Mnoge šume su opstale tako što je iz zaboravljenih vjeveričinih ostava niklo novo drveće. Kad jede, šapicama prinosi hranu ustima. Tijelo joj je pokriveno mekim i gustim krznom, koje može biti svijetlosmeđe, riđe ili kod nekih primjeraka crno kao ugalj. Japanska vjeverica, bijelog i svijetlosivog krzna, a krupnih crnih očiju, spada u simbole ove države i ovjekovječena je u umjetnosti, crtanim filmovima, pa čak i kao maskota Olimpijskih igara. 

Vjeverice dobro vide, čuju i imaju odličan njuh. Šapice sa pet prstiju, umanjena kopija ljudske šake, obezbjeđuju sposobnost hvatanja i održavanja ravnoteže. Upravo te šape izazivale su zanimanje poljoprivrednika od najranijih vremena i vjerovatno poslužile kao osnova za sve priče o sićušnim ljudima koji žive u šumi.

Sretan predznak

Rasprostranjena po cijelom svijetu osim Australije i Madagaskara, vjeverica je ušla u priče i legende kao prijateljica ljudi. Sve u vezi sa njom ljudima je simpatično: radoznalost, glas, pojava, običaj da jede "kao čovjek", pa su nekadašnji poljoprivrednici vjerovali da je ona sretan predznak.

Ako se naseli na drvetu blizu kuće, nisu je tjerali, a svakako nisu mogli da spriječe sitnu krađu oraha i lješnika. Narodno vjerovanje da vjeverica nikad ne obolijeva od bjesnila potvrdila je i nauka. Narodne priče u kojima su opisane kao nježne i zaljubljene partnerke koje neprestano ljube svog partnera i umiljavaju mu se, a odano brinu o mladuncima, potvrdili su u novije vrijeme dokumentarci o životu životinja.

Mužjak ne zaostaje za ženkom u iskazivanju ljubavi, i on grli, ljubi, donosi cvijeće i plodove kad god se vraća kući. Vjeveričji par je spreman da usvoji mladunče koje je ostalo bez roditelja i odgaji ga sa svojom "djecom" u toplom i udobnom gnijezdu. Primit će u svoj dom i vjevericu koja nema stanište i dopustit će joj da ostane do proljeća.

Opet, po vjerovanju, vjeverica, brzo skačući s drveta na drvo i brbljajući hitro na svom nerazumljivom jeziku, prenosi kroz šumu sve novosti koje bi mogle da zanimaju ostale životinje. U bajkama skandinavskih zemalja, Estonije i Češke, ova životinja se pojavljuje kao dobra vila u tamošnjim verzijama Pepeljuge: kad djevojka dođe u šumu da otplače zbog teškog života i neprestanog rada, vjeverica joj daje čarobne lješnike, u kojima se nalaze svilene haljine, nakit, cipelice i ostala oprema s kojom će junakinja da zavede princa.

Simbol dobrog planiranja 

Poljoprivrednici je smatraju kao simbol dobrog planiranja i vrlo razumnog obezbjeđivanja svega što je potrebno za zimu, čemu su se od davnina divili. U gatanju, na primjer gledanju u kafu, vjeverica znači da će brzo stići neke dobre vijesti.

U snu vidjeti vjevericu znači da želja samo što se nije ostvarila. Kad se za ženu ili devojku kaže da je "vjeverica", to znači da je vrijedna, sposobna i optimistična, a, koliko god vjeverica bila ljupka, ipak je njena prava simbolika svakodnevni rad i predanost. 

Vrsta koju bije loš glas. Krtica ipak nije štetočina?

Događalo se da poljoprivrednici u lovu nađu mladunče vjeverice, pa ga odnesu svojoj kući, "da se djeca igraju". Iako je ova životinja pravi ukras u domu, ne prlja, ne pravi buku i sposobna je da se provuče između kristalnog i staklenog posuđa, a da ništa ne sruši - ipak treba imati na umu i one snažne sjekutiće s početka teksta koji mogu da nanesu vrlo bolne ubode.