Prepoznajte simptome polijeganja rasada: Kako na vrijeme spriječiti ovu bolest?

Jedna od najdestruktivnijih bolesti u početnim fazama rasta i razvića mnogih povrtarskih kultura je polijeganje rasada, uzrokovano patogenim gljivama iz roda Phytium spp, Rhizoctonia spp, Phytophtora spp, Sclerotinia spp i Fusarium spp. Zajednička karakteristika za pomenute gljive je to što imaju veliku moć  opstanka u zemljištu, u biljnim ostacima, ali i na saksijama, kontejnerima i alatu koji prethodno nije dezinfikovan.

Sam naziv ove bolesti govori da se radi o poleglim biljkama koje vrlo brzo propadaju ukoliko se ne odreaguje na vrijeme. S obzirom na to da su biljke najosjetljivije na ovu bolest u fazi nicanja, neophodno je preduzeti sve neophodne mjere kako bi se ona spriječila.

Prvi simptomi: tamnija boja, prestanak rasta

Inženjer fitomedicine Jovan Milenković ističe da polijeganje rasada može nanijeti velike štete u plasteničkoj proizvodnji prije nicanja, ali i nakon nicanja biljke.

"Izostanak nicanja može biti uzrok ove bolesti, jer sjeme može biti zaraženo od trenutka kada voda prodre u sjemenjaču. Zaraženo sjeme se lako prepozna, jer je meke konzistencije, tamnije boje, trulo je i lako se raspada”, ističe Milenković.

Kako pojašnjava, simptomi na klici se manifestuju tako što se javlja smežuravost, tamnija boja, prestanak rasta i nekroza.

"Prvi simptomi na izniklim biljkama su u osnovi stabla gd e se uočava p ega neposredno iznad površine zemljišta. Napadnuto m esto se sužava i tamni, a biljka poliježe."

Simptomi na lišću su, kako dalje napominje, još uvijek normalnog izgleda, jer se bolest širi prvo ka korijenu.

“Tek kada korijen nekrotira lišće počinje da žuti, vene i nekrotira. Takve mlade i nekrotične biljke ostaju da leže na površini zemljišta i liče na mrki konac, a preko poleglih biljaka uočava se paučinasta micelija gljive. Bolest napreduje i može dovesti do potpunog propadanja rasada, a njenom širenju pogoduje i velika gustina biljaka", ističe ovaj inženjer fitomedicine. 

Optimalno zalivanje

Veoma vlažno zemljište povoljno je za prouzrokovače poput Phytium spp i Phytophtora spp, dok u zemljištima koja nisu pretjerano vlažna poleganje izazivaju gljive iz roda Fusarium spp i Rhizoctonia spp.

Prema Milenkovićevim riječima, preventivne mjere podrazumijevaju dobru provjetrenost, optimalno zalivanje kao i primjenu fungicida. 

“Sjetvu treba obaviti u sterilisanom zemljištu, u kontejnerima koji su takođe prije sjetve sterilisani. Zalivanje je potrebno obaviti čistom vodom i to odozdo, a višak vode treba da se ocijedi kako ne bi došlo do prestanka rasta korijena uslijed nedostatka kiseonika", kaže Milenković, dodajući da je neophodno voditi računa kako manipulišemo rasadom.

Šta ako je rasad spreman za sadnju, a vremenski uslovi to ne dopuštaju?

"To znači da ne smijemo raditi prljavim rukama ili alatom, jer se patogen tako najlakše širi. Ukoliko je ipak došlo do pojave simptoma, zaraženi kontejner treba skloniti od onih sa zdravim biljkama i odmah istretirati fungicidom."

Prevencija bolesti

Primjena fungicida, pojašnjava ovaj stručnjak, od velikog je značaja posebno kada je u pitanju prevencija bolesti.

"Hemijska mjera podrazumijeva primjenu fungicida na bazi propamokarb fosetilata u količini tri do šest mililitara u dvije litrae vode na m² neposredno nakon sjetve i prije pikiranja. Pored primjene fungicida preporučuje se zalivanje biljaka nekim startnim vodotopivim đubrivom sa većim udjelom fosfora za bolji rast i razvoj korijenovog sistema."

Takođe, naglašava, neophodno je biljkama obezbijediti optimalne uslove.

"To podrazumijeva temperaturu zemljišta od 22 do 24ºC koja će ubrzati proces klijanja i ne preterivati sa prihranom, naročito sa primjenom azotnog đubriva”, završava naš sagovornik.