Kad zamirišu jorgovani - cvjetovi ispunjavaju želje, ali i liječe

Jorgovan je omiljeni stanovnik bašta i okućnica. Postoji u dvadeset poznatih oblika, a blizak je rođak maslinama. Prirodno stanište mu je jugoistočna Evropa i južna Azija, a zahvaljujući odgajivačima proširio se po svim kontinentima osim Antarktika.

Lijep, ali i ljekovit

U pitanju je listopadna biljka, pojavljuje se kao žbun ili drvo do desetak metara visine, a cvijet, po kome je poznat, sitan je, grupisan u velike cvasti, obično bijele i ljubičaste boje. U zavisnosti od količine svjetlosti, ljubičasta boja će biti svjetlija ili tamnija: najljepši plavi jorgovan raste u sjenci. Postoje i bordo i žute varijante, sa jačim mirisom, u toplijim krajevima. Persijsko ime jorgovana, lilak, odgovorno je za jedno od imena ljubičaste boje – lila. 

Osim ljepote koju pokazuje u baštama tokom aprila i maja, jorgovan je ljekovit. Preci današnjih poljoprivrednika koristili su cvijet, koru, sjeme i list ove biljke za liječenje reume, malarije, groznice sa visokom temperaturom, za čišćenje jetre, oporavak organa za varenje, izbacivanje glista. Postojalo je vjerovanje da čaj od ove biljke povoljno djeluje protiv depresije, dok ulje ublažava razne vrste bolova, čak i giht.

Ima i otrovne sastojke

Poznati su prilično stari recepti s objašnjenjem kako se kuha čaj od jorgovanove kore. U njoj se nalaze etarska ulja, vrlo ljekovita, ali, ne treba zaboraviti da jorgovan ima i otrovnih sastojaka, što znači da nema liječenja "na svoju ruku“.

Ljetni jorgovan se brzo razmnožava i stvara ovisnost kod leptira?

Zbog prijatnog mirisa ova biljka je od davnina sastojak za parfeme. Cvjetovi su neotrovni i puni vitamina, tako da pravi ljubitelji ubace po jednu pregršt svježih cvjetova u salatu, što je običaj preuzet sa trpeza antičkog Rima. Djeca svakako pojedu po koji cvijet tražeći "petice“ u bogatim cvastima, to jest cvjetiće sa pet latica (obično ih ima četiri) koji garantuju ispunjenje želje. 

Bijeli i ljubičasti 

Kod domaćih seljaka jorgovan ima pozitivnu simboliku: on je cvijet radosti, života, ljubavi i nevinosti. Po jednoj legendi, svađali su se zima i proljeće (poznato?) svake godine oko prevlasti, pa su se najzad dogovorili kad zima ustupa mjesto proljeću. Da bi potvrdili dogovor, zima je uzela bijeli jorgovan, a proljeće – ljubičasti.

Ovaj cvijet u najljepšem smislu pominju mnoge narodne i starogradske pjesme, "Kraj kućice starog baštovana raslo drvo plavog jorgovana", "Jorgovane, tulipane", "Kad procveta jorgovan" i druge. Zvonko Bogdan u pjesmi "Svirci moji, još je rano" opisuje voljenu ženu koja spava pod grmom jorgovana. Pojavljuje se i u aktuelnom filmu "Kad zamirišu jorgovani".

Što se više bere - to bolje raste

Žene šalju prijateljicama, rodicama i dragim komšinicama jorgovan iz svojih bašta, uvjerene da će mirisni cvjetovi i srcoliko zeleno lišće sačuvati dobre odnose zauvijek. Vjeruje se da jorgovan bolje raste i krupnije cvjeta ako se više bere, a da vene ili daje sitnije cvjetove sljedeće godine ako ostane na granama.

U nekim selima momak poklanja djevojci jorgovan, a ona poklon stavlja u vazu pa u prozor, da svi vide. U drugim sredinama smatra se da ovaj cvijet ne treba unositi u kuću, jer može da izazove potpuno nerazumljivu razdraženost, glavobolju i svađu. Činjenica je da prijatni miris jorgovana ipak ne prija svima.