S 19 godina podigla prvi plastenik, danas sa svekrvom na 600 kvadrata proizvodi povrće

Da mladi umiju i mogu da se bave poljoprivredom, pokazuje primjer Nataše Pavičić iz Dervente. Ova 23-godišnjakinja, koja živi u Kuljenovcima nadomak ovog posavskog grada, nakon što je njena svekrva vidjela konkurs za dodjelu plastenika na lokalnom portalu, aplicirala je za isti i tako počela svoju priču sa plasteničkom proizvodnjom.

"Nakon što smo prošli sa projektom u Zadruzi, sve je krenulo. Nedugo zatim sam ponovo aplicirala i dobila još jedan, da bi nakon toga kupila još dva plastenika i posvetila se plasteničkoj proizvodnji", prisjeća se Nataša, koja je sa 19 godina zakoračila u plasteničku proizvodnju.

Na početku nije bilo tako jednostavno, ali da je uspjela. U četiri plastenika površine 600 metara kvadratnih, danas proizvodi sezonsko povrće - paradajz, papriku i krastavce.

Kako kaže Nataša, da bi rod bio kvalitetan neophodno je predano svakodnevno raditi.

"Čitav dan se radi kada je sezona. Što bi rekli, od jutra do mraka. Kada su ono vrućine velike, tada bude malo odmora. Najlakše je kad dođe plod, dok su najzahtjevniji poslovi prije, kao što su frezanje, postavljanje folija, sadnje", ističe Nataša, kojoj u plastenik pomažu, ali nekad kako dodaje kroz smijeh "i odmažu" dvije kćerkice.

Godišnje sade više od 4.500 sadnica, što i jeste najzahtjevniji posao. U plastenicima imaju razveden sistem za navodnjavanje, a dnevno troše oko tri hiljade litara vode.

"Ne tretiramo naše proizvode hemijom. Prošle godine nisam tretirala, ali sve zavisi šta će biti jer godina nije bila nije hladna, vjerovatno je dosta ostalo biljnih vaši, pa će se vjerovatno morati malo", priča Nataša.

Teže ka organskoj proizvodnji, zbog toga su upotrebu pesticida sveli na minimum, biljne vaši uništavaju sirćetom.

"Pazim da ne zatravni, dok vidim travu iščupam, jer ako zapustiš, onda moraš baš potruditi se više raditi, ovako paziš i to je to”, kaže svekrva Mira Panzalović.

Siguran plasman

Sa plasmanom problema nema, a sve što proizvedu prodaju na pijaci i kućnom pragu. Ruku pod ruku sa Natašom radi i svekrva Mira, a sve poslove uspiju da završe bez angažovanja dodatne radne snage.

"Ko hoće raditi može. Za sve ovo treba i novaca dosta, pogotovo u proljeće. Međutim kada to krene, ide to sve i može se živjeti. Kod kuće svoje si na kraju krajeva", kaže Mira, koja je sa Natašom svakodnevno u plasteniku.

Nadaju se dobroj otkupnoj cijeni, jer su svi ulazni imputi, značajno su viši u odnosu na prethodne godine. Sjemena su poskupila za više od 30 odsto.

"Lijepo se može zaraditi, a i kući sam sa svojom djecom. Imamo naše mušterije redovne i sve se proda. Ništa nije toliko zahtjevno, samo trud i rad treba i ljubav prema poslu", kaže Nataša i dodaje da je zadovoljna i gradskim podsticajima, a u planu ima i proširenje proizvodnje.

Postavila je sebi cilj da u narednom periodu postavi još dva plastenika i staklenik u kojem bi proizvodile rasad.