Nana - čudesni narodni lijek, ali omiljena i u salatama i kolačima

Nana je višegodišnja biljka, dobro poznata po svojoj svježoj aromi, intenzivnom mirisu i prijatnom okusu. Iako je njena postojbina Mediteran danas je možemo naći u bilo kom kraju sa toplom klimom. Samonikla je biljka i raste kao korov, često je kod nas možemo vidjeti u baštama, a lako se gaji i u saksijama i žardinjerama. 

Od davnina je nana ili menta, kako je još zovu, poznata i cijenjena kao lijek za najrazličitije bolesti, za jačanje nerava, ublažavanje prehlade i još mnogo toga. Kroz historiju su je smatrali "travom dugovječnosti", a danas je prva asocijacija na ovu biljku aromatičan čaj. Osim u šoljici čaja, može da se koristi na razne načine, velika je moć njenih ljekoviti svojstava. Odličan je začin salatama i jelima, a njenu specifičnu aromu možemo osjetiti u kolačima, sokovima, sladoledu. Osvježavajući miris i brojna ljekovita svojstva čine je nezaobilaznom u svakodnevnom životu.

Ljekovita svojstva nane

Esencijalno ulje je jedan od najvažnijih sastojaka nane, u lišću dostiže 2,5 posto, a u cvjetovima ga ima znatno više, do šest posto. Prepoznatljiv okus i aroma potiču od mentola koji se nalazi u obilju u ovoj biljci, a ima dosta vitamina i minerala, gvožđa, cinka, mangana, bakra. Zato ima antiseptična, anestetička i antimikrobna dejstva.

Poznavaoci samoniklog ljekovitog bilja tvrde da nana čuva srce i krvne sudove, ublažava bolove i grčeve u predjelu srčanog mišića, normalizuje otkucaje i poboljšava cirkulaciju krvi. Od davnina se koristi za ublažavanje tegoba sistema za varenje, ublažava zapaljenske procese i poboljšava varenje. Osim toga, pozitivno utiče na nervni sistem, a miris ove biljke poboljšava san i raspoloženje.

Zahvaljujući svojim ljekovitim svojstvima, nana je važna sirovina kada je u pitanju proizvodnja velikog broja lijekova, higijenskih, dijetetskih, kozmetičkih i mnogih drugih preparata.

Kako se gaji?

Nana može da se gaji u dvorištu, bašti, u zatvorenom prostoru ili na terasi. Ukoliko se gaji u bašti, širi se veoma brzo i teško ju je kontrolisati, pa je uzgoj u saksiji bolji izbor, a treba napomenuti da ma gdje bila voli sunce i vodu.

Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem grma, lako se razmnožava reznicama rizoma, dok sjeme treba posijati u martu. Ukoliko se presađuje, biljku treba pažljivo iskopati kako bi se sačuvao korijen i obavezno ostaviti bar malo zemlje za podlogu biljke. Staviti biljku u zemlju lagano, učvrstiti tlo, dobro i redovno zaliti.

Otporna je na hladnoću, ali oni koji je gaje u saksijama obično je unesu tokom zime u zatvoren prostor. U proljeće počinje da raste već sa prvim toplim i sunčanim danima. Može da naraste od 30 do 90 centimetara, ima široke listove, karakteristične, ljubičaste, bele ili roze cvjetiće koji se javljaju kasno u ljeto.

Nana koja se uzgaja za list bere se kada je masa lista veća od mase stabljike, odnosno,  neposredno prije cvjetanja. Ukoliko je namijenjena za destilaciju bere se u toku cvjetanja. Kada se uzgaja na većim površinama berba se obavlja mašinski, ali je što prije treba odnijeti na sušenje ili obradu, jer zbog velike količine vlage može doći do truljenja.

Odlična za čaj, ali i za sok

Nana nas obično asocira na dobar čaj, ali ljekovita svojstva ove biljke mogu se iskoristiti i na dugi način, pripremom prirodnog aromatičnog soka.

Nanu uzgajaju Đuka i Srđan Šobot, bračni par iz Bačke Palanke u Srbiji koje mnogi poznaju po odličnim sokovima.

”Nanu beremo početkom proljeća, tokom lijepog i sunčanog perioda. Njoj treba dosta sunca da bi pustila svoje mirise. Pripremamo sokove po našoj recepturi i to je naša mala tajna", kažu Šobotovi, uz objašnjenje da nana brzo raste i ukoliko je lijepo vrijeme može da se obnovi.

”Ukoliko je sad oberemo, već za dvije sedmice ona će dovoljno porasti i možemo ponovo da je koristimo”, kaže Srđan čije prirodne sokove od nane rado piju ukućani i brojni poštovaoci ljekovitog samoniklog bilja.